Dvorana Elza Kučera

Dvorana se nalazi u prizemlju Knjižnice, u njenom istočnom krilu. Kapaciteta je 63 sjedeća mjesta. Opremljena je svom potrebnom tehnologijom (ozvučenje, pametni televizor, računalo) kako bi se u njoj mogla odvijati različita javna događanja. Ona je mjesto koje je često domaćin stručno-znanstvenih predavanja, radionica, predstavljanja knjiga i znanstvenih kolokvija stručnjaka i znanstvenika različitih profila. Upravo iz ovih razloga ova dvorana nosi naziv velike hrvatske znanstvenice, prve hrvatske doktorice filozofije, prva hrvatske knjižničarke i prve hrvatske eksperimentalne psihologinje Elze Kučere.

Elza (Elsa) Kučera bila je kći poznatog hrvatskog astronom, matematičara i profesora Otona Kučere (1857. – 1931.) i njegove supruge Vihelmine (Vilme) Julije Stenczel (1862. – 1890.). kćeri evanlgeičkog svećenika Karla Stenczela iz Neudorf (Vinkovačko Novo Selo). Oton i Vilma vjenčali su se u Vinkovcima 19. lipnja 1882. godine. Elza Kučera rođena je 22. lipnja 1883. u Vinkovcima.

Elza Kučera odrasla je u izrazito intelektualnoj sredini zahvaljujući svom ocu i njegovima svestranim interesima te prijateljstvima s istaknutim hrvatskim intelektualcima. Završila je osnovnu školu u Bakru 1894. godine. Nakon osnovne škole pohađala je Ženski licej u Zagrebu do 1902. godine.

Nakon mature Elza Kučera se odselila na daljnje školovanje u Beč gdje je 1903. godine kao gostujuća studentica započela studij filozofije i psihologije. Kako u to vrijeme u Austriji ženama nije bilo moguće upisati redovni studij, pomalo razočarana vraća se u Zagreb, a zatim odlazi u Zürich gdje su žene mogle biti redovne studentice te je upisala studij specijalne filozofije, psihologije i povijesti umjetnosti. Promovirana je u doktoricu filozofije na Sveučilištu u Zürichu 1909. godine. Postala je prva Hrvatica promovirana u doktoricu filozofije.

Nakon povratka iz Züricha zapošljava se kao pripravnica-volonterka u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Godine 1912., unatoč otporu tadašnjeg ravnatelja Ivana Kostrenčića, zahvaljujući ugledu svoga oca i intervenciji Isidora Kršnjavog, zapošljava se kao prva Hrvatica u činovničkoj službi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Time je postala prva hrvatska knjižničarka. Knjižničarstvo joj vjerojatno nije bio prvi izbor, ali rad u knjižnici joj je omogućavao bavljenjem drugim znanostima, prije svega eksperimentalnom psihologijom koja ju je primarno najviše zanimala. Elza Kučera je bila prva eksperimentalna psihologinja, ne samo u Hrvatskoj već i ovom dijelu Europe.

Radeći u NSK-a, unatoč početnom otporu muških kolega, znatno je napredovala te je od 1920. do 1942. godine bila zamjenica ravnatelja. Umirovljena je 27. travnja 1944. godine. Još je kratko, od lipnja do prosinca 1950. godine, honorarno radila u Znanstvenoj knjižnici u Puli.

Zanimljivo je da se Elza Kučera okušala i u književnosti. Pisala je prozu i poeziju, a od 1900. do 1907. godine u časopisu Na domaćem ognjištu je objavljeno dvadesetak njezinih pjesama.

Elza Kučera je preminula 22. lipnja 1972. godine u Zagrebu. Pokopana je na Mirogoju.